HODOČAŠĆE MUČENIKU

Pula, Svetvinčenat, Rovinj - 16.06.2012.

Već smo navikle da naše pulske sestre milosrdnice brinu o nama te da nas u njihovom domu uvijek čeka poneko iznenađenje, ali ovoga puta su nadmašile sva naša očekivanja! Odnosi se to na naš izlet – hodočašće, kojim smo zaključili naše ovogodišnje susrete u njihovom samostanu, do ponovnog susreta na jesen. U subotu 16. lipnja okupile smo se najprije u samostanu sestara milosrdnica na Vidikovcu (I. Rabara 9). Toplo su nas dočekale, a naš susret započele smo u kapelici gdje smo, za dobro jutro i sretan put, otpjevale nekoliko pjesama Isusu. Zatim smo se rasporedile u vozila te krenuli na hodočašće. Sve do tog jutra nismo znale gdje nas sestre vode i moram priznati kako sam u jednu ruku bila jako znatiželjna, ali u drugu ruku sam bila uvjerena da gdje god odemo bit će nam prekrasno.

Prva postaja bio je Svetvinčenat. Ondje nas je srdačno ugostio župnik Rikardo Lekaj te uveo u spomen prostoriju svećenika i mučenika Miroslava Bulešića. Održao nam je vrlo poučno, nadasve zanimljivo i korisno predavanje o životu vlč. Miroslava Bulešića te nam svima približio mučenički život tog velikog čovjeka. Poseban naglasak stavio je na poziv koji Isus svima nama upućuje i na velikodušnost odaziva koji jedini čovjeku donosi radost i puninu života. Slijedilo je klanjanje. Za mene je to bio najljepši dio dana. Mladi župnik je prekrasno predvodio klanjanje, mi smo pjevale, izrekle svoje molitve... vjerujem kako smo svi otvorili svoja srca te prepustili da nas Duh Sveti vodi. Njegova prisutnost se jednostavno osjećala i vjerujem da to nitko od nas ne može poreći! U crkvu sam ušla s brigama, ali zahvaljujući ljubavi našeg Gospodina izašla sam s osmjehom na licu i , što je još bitnije, unutarnjim mirom i osmjehom duše. Slijedila je okrepa, objed, te naša sljedeća postaja: Rovinj, crkva svete Eufemije. Stigavši na odredište proveli smo neko vrijeme diveći se pogledu na pučinu te smo se zatim uputile u crkvu. Razgledale smo, izrekle još pokoju molitvu dragim svecima i Presvetom, a zatim se rashladile sladoledom na rivi. Sretne, zadovoljne, duhovno obnovljene stigle smo natrag u Pulu. Izlet je zaista bio pun pogodak i na tome hvala našim marljivim pčelama radilicama (časnim sestrama) što su nam to omugućile. Radujemo se novom susretu, novim duhovnim vježbama jer su one neophodne za naš daljnji razvoj i rast u vjeri.

Mateja Šimunić