Sveti Pavao

Sveti Pavao se rodio u Tarzu 5. god. po Kristu (u današnjoj južnoj Turskoj, tada u Rimskom Carstvu). Zvao se Savao, ime Pavao uzeo je vjerojatno za boravka na Cipru. Bio je židovski student Talmuda, izučio je zanat za izrađivača šatora. Kao vjerni Židov, progonio je kršćane, te je bio prisutan pri ubojstvu sv. Stjepana.

Na putu u Damask, kamo je krenuo uhititi grupu kršćana, doživio je viđenje, oslijepio je od jakog nebeskog svijetla i čuo Isusove riječi: ”Savle, zašto me progoniš? ” To iskustvo je na njega tako utjecalo, da je prihvatio kršćanstvo, dao se krstiti u Damasku i počeo naviještati Evanđelje.

U Jeruzalemu su u početku bili sumnjičavi prema njemu, dok se nisu uvjerili da se stvarno obratio. Na prvom misijskom putovanju pratio ga je Barnaba koji ga je i uveo u zajednicu jeruzalemske Crkve. Putovao je po Maloj Aziji, Grčkoj, istočnom Sredozemlju, te je na kraju stigao do Rima. Obično se govori o njegova četiri misijska putovanja. Na njima je najprije ulazio subotom u sinagoge te Židovima naviještao evanđelja, a kad ga oni ne bi prihvatili, onda se obraćao i poganima.
Jedan od najpoznatijih njegovih tekstova je “Hvalospjev ljubavi” iz Prve poslanice Korinćanima, a teološki je osobito bogata Poslanica Rimljanima.

Pavao je svoj život završio u Rimu 65. god. tako da mu je mačem odrubljena glava. Pokopan je u Rimu izvan Aurelijevih zidina (rimske gradske zidine koje su izgrađene između 271. i 275., a okruživale su svih 7 rimskih brežuljaka, Marsove poljane i desnu obalu Tibera). U doba cara Konstantina na tom mjestu izgrađena je velebna bazilika u čast Apostola naroda - Bazilika Svetog Pavla izvan zidina (Basilica di San Paolo fuori le Mura).

Blagdan mu se slavi 29. lipnja, zajedno sa sv. Petrom, te blagdan njegovog obraćenja 25. siječnja.

Sveti Pavao štuje se kao zaštitnik pisaca, novinara, glasnogovornika, biskupa, misionara, izrađivača šatora, protiv zmijskog otrova, grada Rima, Malte i mnogih drugih mjesta širom svijeta.