Ljeto 2025

RASIPNOST U LJUBAVI

    Novi Zavjet, osobito evanđelja, obiluju izvještajima o rasipnosti ljubavi. Isus umnaža kruh da nahrani mnoštvo, a potom još uvijek preostaje toliko hljebova da ih je, u simbolici izvještaja, dovoljno za mnoge generacije. Upitan koliko puta treba oprostiti, Isus odgovara brojkama koje žele reći da opraštanje nema granica: treba praštati i neprestano praštati. U priči o izgubljenom sinu govori se kako je za njega kad je bio pronađen, bila priređena gozba. Mladencima na svadbi u Kani galileskoj Isus je na čudesan način priskrbio najbolje vino, znak rasipnosti u dobroti i ljubavi.

    Stvoreni smo za ljubav, a često raspravljamo samo o dužnostima, obavezama i pravima pojedinaca. Teško je govoriti o prijateljstvu ljudima koji žive proračunato (ja tebi, ti meni). Teško je otkriti ljubav Božju i ljubav među ljudima tamo gdje se čovjek nateže o svojim pravima. Katkad doživljavamo da ljudi imaju gotovo ponižavajuć odnos prema Božjem zakonu, jer u Njemu ne otkrivaju ljubav. Kao da je sve degradirano na razinu: moraš – ne smiješ. Temeljni zakon Novoga Zavjeta jest Isus i Njegova ljubav do kraja. Zato je ponižavajuće pitanje moramo li nedjeljom susresti se s Isusom na misi, ili trebamo li svaki dan moliti. Gdje je ljubav ne pita se da li moram, nego, želim se sresti s tom osobom. Stvarnost koja nam u nedostatku ljubavi izgleda kao terećenje, ali s pogledom na Isusa to postaje potreba, čežnja i radost.

    Nažalost, događa se da se i naš najdublji osjećaj i potreba za Bogom pretvaraju samo u proračunati odnos: Daj mi. Bog se tako sve više istiskuje iz onog djela ljudskog bića gdje mu je mjesto i udaljuje se od srca čovjekova. A ipak Boga i bližnjega doživljavamo i prepoznajemo samo kroz ljubav, jer Bog je ljubav. I Isus nam poručuje: „Ljubite jedan drugoga kao što sam ja vas ljubio.“

Misao tjedna